REPORTAŽA: Posjeta Agrokomercu Velika Kladuša

[Marko_BL417]

Dobra volja i par kontakata bilo je dovoljno da se realizuje posjeta nekadašnjem privrednom gigantu zvanom Agrokomerc. Podstaknut jednim videom na koji sam slučajno nabasao, a svjestan da će jednom doći dan kad busevi više ne budu na placu gdje sam ih slikao i da isti sve više i više propadaju, riješih da se povežem sa ljudima koji su upućeni u stanje firme i nakon kraćeg premišljanja se 25.6. uputih na "turu" od nekih 370 km u oba pravca.

Agrokomerc je firma osnovana 1969. godine sa sjedištem u Velikoj Kladuši. Imali su pogone i u (tadašnjoj SR) Hrvatskoj. Bavili su se prehrambenom industrijom, bili su jedan od glavnih snabjevača JNA i NATO-a i taj podatak govori dovoljno o ozbilnosti i reputaciji kakvu je ova firma imala. U zlatno doba firma je imala oko 13.000 zaposlenih. Početak 21. vijeka je vrijeme kad u svijetu sve ide na bolje, a na Balkanu je sve gore i gore, pa tako nije bio pošteđen ni Agrokomerc. Par reorganizacija i loša privatizacija doveli su do toga da je danas proizvodnja na izdisaju, ali prema riječima čovjeka s kojim sam pričao, sektor prevoza i turizma nije propao posredstvom loše privatizacije nego je to krenulo nešto ranije.

Osim proizvodnje, bavili su se prevozom tereta, prevozom putnika i turizmom. Samo servis je imao 300 zaposlenih i radilo se u tri smjene. Imali su oko 450 voznih jedinica (solo kamioni, šleperi, prikoličari i autobusi). Od linija su imali lokal po USK uključujući V. Kladuša - Bihać, te dvije međugradske, i to V. Kladuša - Tuzla i V. Kladuša Sarajevo, a njihovi turistički autobusi su se mogli vidjeti širom Jugoslavije i Evrope, na ekskurzijama i VIP vožnjama. Busevi su bili uglavnom domaće proizvodnje - TAM, Dubrava, Sanos i poneka Avtomontaža iz Ljubljane. Nažalost nepoznat je podatak koliko kojih buseva je bilo i da li je, sem navodno jednog Neoplana, bilo još nekih stranih marki.

Prizor na ulazu djeluje nekako tužno. Portirnica, upravna zgrada, hale za remont i održavanje vozila dugačke više desetina metara, veliki plac na kojem se vide ostaci iscrtanih parking mjesta govore mnogo toga i može se zamisliti duh tog vremena i kako su radnici cirkulisali unutar firme i vozila koja su kroz kapiju izlazila na svoje radne zadatke. A malo dalje iza ćoška 10 polurashodovanih autobusa i dva kamiona koji propadaju i žalosno je da ni jedan autobus bilo koje marke nije sačuvan u svrhu eksponata. Takođe, prema njegovim riječima, ni jedan bus nije prodat nekoj drugoj firmi nego su svi busevi pozavršavali na otpadu.

Prvi bus u nizu je TAM 260A116P

[Marko_BL417]

Zatim dolazimo do Dubrave D1426 V, ona je u VIP izdanju, ima 38 sjedišta. Vozila je grupe i imućne pojedince.

[Marko_BL417]

Treći u nizu je TAM 190A11 koji mi izgledom izgleda da je rađen u tadašnjoj Autokaroseriji (odnosno današnjem Neobusu)? On je zaključan pa nisam mogao ući detaljno ga poslikati. Izvinjavam se što sam ga, kao i još neke buseve, prilikom slikanja "sasjekao" sa donjih i gornjih strana.

[Marko_BL417]

Prigradski TAM sudeći po bojama ex. LPP Ljubljana. Tip je mislim isto 190A11 samo je ovaj rađen u Avtomontaži?

[Marko_BL417]

Još jedna Dubrava D142x i još jedan bus koji je bio zaključan

[Marko_BL417]

Gradske skraćene MAN Avtomontaže ex. LPP Ljubljana su nabavili nakon 1995. godine, a 1996. su se prestali baviti turizmom. Ne znam koliko ih je pristiglo u Agrokomerc, čekam taj podatak pa ako saznam dopisaću

[Marko_BL417]

Dubrava D1427. Stvarno žalosno, pojedini materijali i dan danas nakon 30 godina odavaju ustisak kvaliteta i činilo se da im nema podera



















Nebo, koje ni malo nije oštećeno

[Marko_BL417]

Još jedna skraćena Avtomontaža ex. LPP, na placu su ostale ukupno tri

[Marko_BL417]

Dubrava D4420 R14

[Marko_BL417]

Te još jedna Avtomontaža, rashodovana i izdvojena od ostalih autobusa

[Marko_BL417]

Za kraj još par sličica

[amfan]

Bravo, svaka čast.

Iako je tužno vidjeti autobuse kako propadaju, meni se čini da bi se neki od njih mogli vratiti u život, recimo ova VIP Dubrava. Volio bih kad bi se jedna takva obnovila. Postoji li kakva šansa da se otkupi? Znaš li tko je točno vlasnik autobusa i bi li se mogli prodati? Budući da ovako stoje izvan garaže, pretpostavljam da tu ima raznih repova, inače bi već bili isječeni.

Što se tiče TAM-ova, naravno, 190 A 11 P je iz Autokaroserije, a 190 A 109 L iz Avtomontaže.

Nažalost. za MAN-ove nemam detaljne podatke o prošlosti u LPP-u jer ih kolega i povjesničar LPP-a Trpin ima samo od 1983. godine. Ali, sva tri su gotovo sigurno serija #202-221. Za #220 se zna da je prodan u BiH, ali ne i gdje. Inače, većina iz te serije otpisana je u LPP-u 1995. godine. Posebno je zanimljiv SG 220 s brojem šasije 0009 - vjerojatno je to primjerak iz prve serije nakon dva prototipa. Ovaj barkod na njemu je, opet, gotovo sigurno garažni broj iz LPP-a, #208. To bi imalo smisla jer je #208 stigao u srpnju 1981.

[Marko_BL417]

Trenutnu vasničku strukturu buseva ne znam, a što se tiče otkupa od strane trećih lica mislim da to jeste izvodivo, budući da je jedan kamion već u tom procesu (u procesu otkupa, jel) i sad se samo traži način da se prebaci u Vojvodinu. Ako hoćeš mogu ih pitati kome da se obratite za to.

[amfan]

Svakako pitaj, a komunikaciju o tome možemo nastaviti i preko PP.

[Marko_BL417]

Još par informacija, u firmi je bilo deset Avtomontaži SG 220, neke su skraćene a neke su ostale u zglobnoj varijanti. Nije bio niti jedan strani bus već samo TAM-ovi, Dubrave, Sanosi i te gradske MAN Avtomontaže iz LPP-a. Garaže su zakupile privatne zanatlije i skladištari. Dobio sam par ahivskih i vlastitih slika pa ću i to postaviti u narednih dan-dva